• ŽIVOT NA METI

    Riječ urednika
    Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata (dalje Centar)
    osnovan je radi prikupljanja i sređivanja arhivskoga gradiva iz Domovinskog rata.
    Jedna od zadaća Centra je da, uz primarne povijesne izvore, zbog njegove iznimne
    važnosti za utvrđivanje i istraživanje povijesnih činjenica, prikuplja i predstavlja memoarsko
    gradivo – izjave, zapise, studije i slične radove sudionika Domovinskoga
    rata, kako bi informacije o tom razdoblju hrvatske povijesti bile što dostupnije istraživačima
    i cjelokupnoj javnosti. Naime, privatne zabilješke i intervjui, odnosno sjećanja,
    izjave, zapisi i studije neposrednih sudionika događaja iz Domovinskoga rata
    često otkrivaju nepoznate događaje ili nepoznate aspekte dobro poznatog događaja,
    i redovno bacaju novo svjetlo na neistražena područja. Njima je moguće nadopuniti
    postojeće dokumente i pomoći da informacije o tom razdoblju hrvatske povijesti
    postanu što cjelovitije. Uz to, iznošenje osobnih dojmova važno je za razumijevanje
    atmosfere i međusobnih odnosa, primjerice, u nekoj postrojbi tijekom izvršavanja
    zadaća ili nakon nekog izvanrednog događaja. Dakako, zbog subjektivnog dojma
    izlagača, ali i vremena koje je proteklo od događaja o kojima se piše, memoarsko
    gradivo je podložno i manje objektivnim prosudbama i zaključcima.
    Upravo zbog navedenoga Centar je pokrenuo seriju Republika Hrvatska i Domovinski
    rat 1990.-1995. – memoarsko gradivo. Knjiga „Život na meti“ (francuski
    dragovoljac u Domovinskom ratu) šesta je knjiga u toj seriji. Autor je sam odabrao
    naslov i podnaslov koji pobliže objašnjava da se radi o priči vojnika, stranca, francuskog
    dragovoljca Domovinskog rata. Kao što smo u ovoj seriji memoarskog gradiva
    objavljivali tekstove koji su po svojoj strukturi i jeziku bili bliže znanstvenom, nego
    memoarskom djelu, sada smo se suočili s tekstom koji svojim dobrim dijelom naginje
    književnosti, s izrazitim literarnim elementima. Sukladno tomu, a s obzirom na
    to da autoru nije bila primarna kronologija događaja i ostala faktografija, sadržaj ove
    knjige vjerojatno će kao gradivo više koristiti onima koji se bave vojnom psihologijom
    i sociologijom rata, nego povjesničarima.
    Kroz priču o dijelovima svoga ratnoga puta Gaston Besson u isto vrijeme pruža
    sliku o stranim dragovoljcima Domovinskog rata, ljudima koji su izvana, iz drugog
    svijeta, kulture i okružja došli u Hrvatsku, te ostali i borili se protiv daleko nadmoćnijeg
    neprijatelja za slobodu Hrvatske, a kasnije i Bosne i Hercegovine. Njihova
    je uloga dugo vremena bila zanemarena i prema tomu, sasvim pogrešno ili uopće
    nije bila vrednovana. Upravo je to jedan od razloga zbog kojega Centar objavljuje
    svjedočanstvo jednog od tih dragovoljaca. Odgovor na pitanje zašto se o njima toliko
    malo zna, dao je sam Gaston Besson rekavši da su oni bili prikovani u svojim
    rovovima i bunkerima i uglavnom do kraja 1991. nisu vidjeli previše od tzv. civilnog
    života. Nakon obrane Hrvatske od velikosrpske agresije, ratni vihor je 1992. godine
    zahvatio Bosnu i Hercegovinu, a u obranu hrvatskih i muslimanskih domova stali
    su uglavnom svi strani dragovoljci koji su se borili u Hrvatskoj. Dakako, oni koji
    su ostali živi ili nisu onesposobljeni teškim ranjavanjem. Dio njih ostao je do kraja
    rata kako bi doprinijeli konačnoj pobjedi, a neki su potom ostali živjeti u Hrvatskoj,
    pronašli u njoj novi dom, drugu domovinu i zasnovali obitelji. Tko su ti ljudi, koliko
    ih je bilo, koji su njihovi motivi, kakve su njihove sudbine, samo su neka od pitanja
    na koja treba odgovoriti.

Comments are closed.