• OPERACIJA „MASLENICA“ – SJEĆANJA SUDIONIKA (Riječ autora)

    Riječ autora

    Već je 21 godina prošla od velike bitke Domovinskog rata u kojoj su hrvatske
    snage oslobađale područja zadarskog zaleđa i planine Velebit. Operacija „Gusar“, poznatija
    kao operacija „Maslenica“, započela je 22. siječnja, a službeno je okončana 27.
    siječnja 1993. godine. No tada su uslijedile još žešće borbe jer je neprijatelj pokrenuo
    veliki protunapad i situacija je još neko vrijeme bila prilično neizvjesna. Obje strane
    podnijele su velike žrtve, mnogo veće nego u napadajnom dijelu spomenute operacije
    Hrvatske vojske i MUP-a. Nema dvojbe da je, kad je riječ o Domovinskom ratu na
    tlu Republike Hrvatske, ovo bio sukob poseban po tome što su u njemu snage odmjerile
    najbolje postrojbe Hrvatskih oružanih snaga i suprotne strane. Pobunjenim Srbima
    naknadno su dolazile pomagati prekaljene postrojbe, ne samo s teritorija „Republike
    Srpske Krajine“, nego i brojne druge. „Vukovi s Vučijaka“, Arkanovi „Tigrovi“,
    „Beli orlovi“ i neke druge bile su postrojbe visoke borbene kvalitete, no dolazile su i
    svakojake vojne družine. Različiti motivi ponukali su srpske dragovoljce na dolazak.
    Primjerice, „Vukovi s Vučijaka“ došli su uzvratiti za pomoć koju su dobili od Srpske
    vojske Krajine prilikom probijanje Koridora 1992. godine. S druge strane, više je grupacija
    motiviranih četničkom ideologijom dolazilo ostvarivati neke svoje „ciljeve“,
    a neke grupe su došle iz čisto materijalnih razloga. Primjerice, povrh sela Škabrnja,
    pripadnici IX. bojne HOS-a/114. br. HV-a u diverziji su iz stroja izbacili veći dio „dobrovoljaca“
    postrojbe ŠTIT, vojnika ne baš odgovarajuće spreme (i godišta), a koji su
    na područje Ravnih kotara dolazili jer su trebali biti svojevrsni „novo-krajišnici“, o
    čemu svjedoči naziv postrojbe, ali i nacionalni sastav (Srbi, Ukrajinci, Rumunji). Teške
    bitke jenjale su krajem veljače, no povremeni sukobi, posebno nemilosrdna borba
    za selo Škabrnju, trajali su još cijeli ožujak. Nakon toga, sve do otvaranja pontonskog
    mosta, a povremeno i poslije, poraženi Srbi činili su diverzantske upade i učestalo
    udarali topništvom. Sam grad Zadar više nije bio u opasnosti, ali nažalost, upravo
    u diverzijama i granatiranju nastradali su mnogi pripadnici Hrvatske vojske i civili.
    Bitku za zadarsko zaleđe i planinu Velebit možemo smatrati posebnom u Domovinskom
    ratu ne samo zbog toga što je pobunjenim Srbima nanesen veliki poraz. U
    toj bitci su po prvi puta istodobno korištene sve tri grane Hrvatskih oružanih snaga
    (kopnena vojska, mornarica, zrakoplovstvo). Pobjedom su hrvatski sjever i jug
    iznova prometno povezani. Sjajnim se potezom pokazalo to što su Specijalne jedinice
    policije ovladavale Velebitom, kako za sam tijek operacije „Maslenica“, tako i za
    uspješno izvođenje operacije „Oluja“ u kolovozu 1995. godine. Također, iako to nije
    bilo predviđeno planom operacije „Maslenica“, niti je njezin sastavni dio, posljedi
    ca te operacije je i oslobađanje Hidroelektrane Peruča, čime su pobunjenim Srbima
    onemogućene daljnje aktivnosti i prijetnje o dizanju brane u zrak. Operacija „Maslenica“
    imala je velik, pozitivan značaj i zbog međunarodne politike, iako su određeni
    politički krugovi u Hrvatskoj tražili negativnosti u njoj. Na kraju, o značaju te
    operacije dovoljno govori priznanje suprotne strane. General SVK, Milisav Sekulić,
    analizirajući vojne poraze vlastite vojske u knjizi „Knin je pao u Beogradu“ vrlo precizno
    je operaciju „Maslenica“ detektirao kao preokret kojim su započeli svi daljnji porazi njihovih snaga.
    Zanimljivo, unatoč navedenim činjenicama, operaciji „Maslenica“ u historiografiji
    i javnom životu nije posvećena dovoljna pozornost. Povjesničari koji se bave tematikom
    Domovinskog rata, s izuzetkom vrijedne analize dr. sc. Davora Marijana, nisu detaljno obrađivali ovu bitku. Nadalje, brojni drugi koji su objavljivali vlastite
    analize: sociolozi, umirovljena vojna lica, ljudi raznih profesija koji su se pozabavili
    ovom bitkom, učinili su to pružajući katkad neutemeljene teze, koristeći netočne
    i neprovjerene informacije. Primjerice, jedna od teza koja ne odgovara činjenicama
    jest da je operacija pokrenuta zbog izbora za Županijski dom Sabora RH u veljači
    1993. godine. Tu tezu konstruirali su politički krugovi nenaklonjeni politici Franje
    Tuđmana, a našla je uporište i u analizama kolega koji su sociološki istraživali Domovinski
    rat.
    Posebno je zbunjujuća „serija“ raznolikih datuma kojima pojedini autori definiraju
    završetak napadajnog dijela operacije „Maslenica“. Tako se navodi da je napadajni
    dio trajao do 24., 25., 26., 27., pa i 28. siječnja, što je iznimno zbunjujuće,
    posebno zato što je operacija započela 22. siječnja 1993. godine. Također, nejasno
    je definiran obrambeni dio, koji je uslijedio nakon prestanka napadajnog djelovanja
    hrvatskih snaga, a koji se zbog velikog broja žrtava na neki način počeo prožimati
    kao cjelina s napadajnim aktivnostima. Određene nejasnoće po pitanju datumskih
    odrednica uočljive su čak i u službenim monografijama gardijskih brigada Hrvatske
    vojske.
    Svemu tome najvjerojatnije je razlog to što je izvođenje ratne operacije proteklo
    uz brojne poteškoće, koje su zapravo bile neizbježne u kontekstu okolnosti, primjerice
    netom provedenog preustroja HV-a i golemog područja obuhvaćenog napadom.
    Nažalost, te su poteškoće rezultirale velikim ljudskim žrtvama. Zasigurno najtragičnije
    od svih je završila borba za obranu sela Kašić, kada je neprijateljska skupina
    napala vozila koja su vršila smjenu 3. bojne 3. gardijske brigade, pritom usmrtivši
    18 gardista. Ukupan broj žrtava na hrvatskoj strani se do jeseni popeo do broja većeg
    od 180 poginulih, što je samo po sebi broj koji raščlambu čini teškom, posebno
    onima koji su sudjelovali u tako dramatičnim ratnim događajima. Ipak, čitajući neke
    knjige, moglo bi se zaključiti kako se uspostavom zračnog mosta 3. GBR i njihovim
    borbenim djelovanjima uskoro, za koji dan, okončao veliki protunapad, što nikako
    ne odgovara činjenicama, posebno ne događajima koji se odnose na kasniji boj za
    Novigrad, potom i Škabrnju.
    Sve navedeno, ponajprije sama činjenica da je riječ o sudaru najelitnijih postrojbi
    koje su na razne načine dolazile na poprište bitke, iako udaljene stotinama kilometara,
    razlog je zbog kojega smo Vladimir Brnardić i ja odlučili prikupiti memoarsko
    gradivo o operaciji „Maslenica“. Kolega Brnardić predložio je da napravimo plan
    projekta i snimimo materijal koji će se potom koristiti u kreiranju dokumentarnog
    filma o operaciji „Maslenica“. Ideja je bila i više nego primamljiva, posebice stoga što
    je ova bitka tema mojeg doktorskog rada. Pristupili smo poslu, kontaktirali i angažirali
    gotovo 80 zapovjednika i sudionika ove bitke, u kojoj je sudjelovao niz postrojbi
    Hrvatske vojske. Čak je za potrebe snimanja dokumentarnog filma na Hrvatskoj
    televiziji izjavu i sjećanje na bitku iz Domovinskog rata po prvi puta dala i suprotna
    strana, pripadnici jedne srpske postrojbe, koji su imali značajnu ulogu u protuudaru
    na hrvatske snage.
    Prošle godine, na njenu okruglu, 20. obljetnicu Hrvatska televizija prikazala je
    dokumentarni film o operaciji „Maslenica“. Film je emitiran u najboljem terminu i
    postigao je iznimnu gledanost te brojne reakcije. Najveći dio njih bio je vrlo pozitivan.
    No, bilo je i zamjerki, posebno od vojne struke, zbog uočljivih nedostataka.
    Kronologija nije dovoljno jasno prezentirana, nedostajalo je video i foto materijala,
    a najvećim se uočio nedostatak zemljovida; smjerova napadajnih i obrambenih djelovanja
    te jasan zaključak o značaju te operacije. Kritike su bile na mjestu, ali javnost
    nije znala da su veliki problemi pratili cijeli projekt. Osnovni problem bio je taj što se
    odustalo od zamišljenog (i dogovorenog) emitiranja dvije epizode; prva bi tematski
    obradila napadajni dio, a druga obrambeni dio nakon završetka operacije „Maslenica“.
    U odluku nadležnih na HTV-u kao scenarist ne bih ulazio, posebno zato što sam
    zahvalan da su uopće omogućili snimanje dokumentarnog filma i dali da ga osmisli
    povjesničar koji se isključivo bavi Domovinskim ratom. No odluka je izravno utjecala
    na činjenicu da je bilo nemoguće u film takvog formata implementirati sve snimljene
    izjave sugovornika.
    Osobno smatram kako je to velika šteta. Naime, istraživanjem smo prikupili čitav
    niz novih i javnosti, ali i većini povjesničara, poprilično nepoznatih detalja o događajima
    iz ove bitke. Neke od tih priča toliko su tragične da ih je potrebno prezentirati
    javnosti, kako bi od zaborava sačuvali činjenicu o surovosti ratovanja (boj za Kašić,
    boj za Novigrad, boj za Škabrnju, boj za Drače, boj za Velebit). Neke priče nepoznate
    su zbog toga što se na neki način ne vežu uz dinamiku ratovanja, pa medijski nisu
    primamljive, a iznimno su važne; primjerice uloga Saniteta, koja je upravo u operaciji
    „Maslenica“ imala dramatičnu notu. I konačno, prikupili smo sjećanja o događajima
    koji su uglavnom nepoznati javnosti, a zapravo su posljedično povezani uz
    dva najvažnija cilja te napadajne operacije. Javnosti zasigurno nije poznato u kako se
    opasnim okolnostima vršilo razminiranje više tona eksploziva na i oko Zrakoplovne
    baze Zemunik te kakve su sve pogibelji pratile tijek dizanja pontonskog mosta, a čime
    je tada napokon prometno povezan sjever s jugom Republike Hrvatske.
    Svjedočanstva sudionika operacije „Maslenica“ ipak nisu propala. Hrvatski memorijalno-
    dokumentacijski centar Domovinskog rata (HMDCDR), kao sunositelj
    projekta dokumentarnog filma, prepoznao je vrijednost prikupljenog gradiva, te odlučio
    objaviti knjigu memoarskog gradiva. Uz potrebnu kronologiju, podatke koji
    su nedostajali u spomenutom dokumentarnom filmu, javnost će biti upoznata i sa
    sjećanjima onih koje nisu vidjeli pred TV ekranima, a sudjelovali su u operaciji. Nadalje,
    naknadno su obavljeni razgovori i uzete su još neke izjave važnih sudionika.
    Konačan broj snimljenih i arhiviranih sjećanja sudionika bitke za zadarsko zaleđe
    veći je od broja 100, što projektu daje posebnu vrijednost. Kao urednici knjige i autori
    dijela sadržaja, koliko god smo mogli, potrudili smo se cjelokupnu kronologiju
    ove bitke pratiti uz dostupne pisane izvore, prvenstveno dokumente hrvatskih snaga
    i pobunjenih Srba.
    Posebno se želimo zahvaliti generalu Rajku Rakiću, divnom čovjeku koji nam je
    posvetio mnogo vremena i bio od neprocjenjive pomoći tijekom snimanja filma i kada
    god je trebalo pružiti bilo kakvu savjetodavnu pomoć. Zahvalu dugujemo i Danijelu
    Kotlaru koji je bio voljan pomoći na bilo koji način tijekom boravaka i terenskog
    rada u Zadru. Od velike pomoći bila nam je i Danka Dražina, koja je tijekom ove
    bitke zapravo bila ratnica u redovima 7. domobranske pukovnije HV-a. Upravo ona
    omogućila nam je kontakt s više sudionika operacije „Maslenica“, koji inače nerado
    istupaju u javnost i nisu medijski eksponirani. Osobno se zahvaljujem dr. sc. Suzani
    Leček koja mi je tijekom studiranja kao i na poslijediplomskom studiju strpljivim radom
    prenijela svoja znanja i podučila me na koji način što bolje prikupljati ljudska
    sjećanja. Također, zahvaljujemo na odazivu i suradnji svim sudionicima ovog projekta,
    posebice onima koji su putovali iz udaljenih mjesta na samo poprište bitke ne bi
    li nam što autentičnije pružili svoja sjećanja. Naravno, zahvaljujemo i HMDCDR-u,
    instituciji koja je prepoznala vrijednost projekta i omogućila tiskanje ove knjige, kao
    i poduzeću „Despot infinitus“ koje je pokazalo zanimanje za objavljivanje knjige.
    Iako smo uložili mnogo truda da bi se ova knjiga konačno našla pred čitateljima,
    svjesni smo da unatoč golemom poslu koji smo obavili, on ni u kojem slučaju nije
    okončan. Brojni sudionici ove bitke s kojima nismo uspjeli razgovarati zasigurno bi
    svojim sjećanjima učinili ovu knjigu kvalitetnijom (pritom ne mislimo samo na one
    od kojih smo pokušali, ali nismo uspjeli dobiti izjavu), no to je već poticaj za neko
    novo i šire istraživanje operacije „Maslenica“.
    Tomislav Šulj

Comments are closed.